srijeda, 16.04.2008.
seminar: NOVOVJEKOVNA POVIJEST VINKOVACA
|
napomena: seminar iz povijesti koji je imala kolegica. ovdje se nalazi tekst, a vjerujem kako će potrebne slike uz tekst zainteresirani znati i sami pronaći kako bi nadopunili "svoj" rad... ;) Vinkovci u doba turske vlasti i Vojne Krajine Ime “Vinkovci” se prvi put spominje u jednom izvještaju iz 1615. godine, uz napomenu da su nekada bili dobro naseljeni, a pod Turcima su se rasuli u nekoliko sela. Nakon što je kralj Matija Korvin poginuo na Mohačkom polju, Turci sve više napadaju na ova područja. Vinkovce osvajaju godine 1533. i u gradu se zadržavaju sve do 1691. godine. Tada se Austrija prvi put pojavljuje na ovom području. Iako se grad oslobodio od Turaka, ipak je još strepio od mogućih napada turske vojske, te je osnovana Vojna krajina u koju su uvršteni i Vinkovci. To je razdoblje kada su Vinkovci imali gradski uređen magistrat, no on je bio kratkog vijeka. Ukida ga godine 1786. car Josip II. i odlučuje da ovaj dio Slavonije, a s njime i Vinkovci bude pod upravom Pečuha. Graničarski Vinkovci Nakon što je osnovana Vojna krajina, u gradu je smješten stožer regimente, te se Vinkovci razvijaju u važno vojno i kulturno središte. Grad je bio sjedište Brodske i Gradiške regimente koje su činile brigadu. S obzirom na takav status, ubrzo počinje izgradnja objekata neophodnih za uspješno djelovanje obrambenih snaga. Stoga je izgrađeno veliko vojno vježbalište, a izgradnja je uzela maha za vrijeme vladanja carice Marije Terezije. U to se doba grad pretvorio u vojnokrajišku jezgru s urbanom fizionomijom panonskog baroknog tipa. S vojnom vlašću počinje sustavna naobrazba. Od 1766. godine djeluje i vinkovačka Klasična gimnazija, osnovana u Petrovaradinu, a 1799. premještena u Vinkovce. To je jedina vojnokrajiška gimnazija i odigrala je važnu ulogu u izobrazbi brojnih poznatih Vinkovčana kao što su Josip Kozarac, Joza Ivakić, Vanja Radauš i drugi. Vojna krajina ili Granica postala je na ovim hrvatskim prostorima kao isključiva politička, vojna i gospodarska sila. Krajiški zakon objavljen je 1807. godine. Zakonom se normira da na području Vojne krajine postoji vojno-lenski sustav. Po pravilu nekretnine su mogli stjecati samo ratari vojnici, a ne i nevojnički stanovnici. Graničari su morali uredno obrađivati zemlju, u protivnom im je mogla biti oduzeta. Imali su pravo trgovati, ali bez štete za vojnu službu i gospodarstvo. Zakon je graničara pretvorio u pripadnika regularne carske vojske. I sve su otvoreniji zahtjevi za pripadanjem Vojne krajine Hrvatskoj. 1848. godine Narodna skupština je javno zahtjevala demokratizaciju zemlje i priključenje Vojne krajine Trojedinoj Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji. Ban Jelačić uspjeva za političke ciljeve Austrije pokrenuti Graničare protiv Mađarske, ali se ovdje ratovanje protiv Mađara smatralo hrvatskim, a ne austrijskim ciljem. U ožujku 1849. objavljen je oktroirani ustav koji je sadržavao odredbe bitne za Vojnu krajinu: Sve su narodnosti ravnopravne i sve imaju nepovredivo pravo na čuvanje svoje nacionalnosti i jezika. Godine 1873. proglašeno je tzv. razvojačenje Vojne krajine, ukidanje krajiških pukovnija koje je proglasio car Franjo Josip I. Nakon ukidanja Granice, Vinkovci su izgubili značaj vojničkoga, upravnog i trgovačkog središta. Vojni su službenici umirovljeni ili su otišli na druge dužnosti. Počinju se primjenjivati građanski propisi. 20. Stoljće – prva polovina Vinkovci su 1900. godine imali oko 8.500 stanovnika. Kada je 1918. g. Hrvatska ušla u Državu Srba, Hrvata i Slovenaca, došlo je do nove organizacije uprave kojom su 1921. g. ukinute županije, a osnovane oblasti. Nezadovoljstvo koje se pojavljuje među narodima u novostvorenoj državi 1929. g. dovodi do diktature vladara i ukidanja oblasti i oblasnih skupština. Bivši kotar Vinkovci ulazi u sastav Drinske banovine, no radom hrvatskih političkih stranaka 1931. g. kotarevi Vinkovci, Vukovar, Šid i Ilok pripojeni su Savskoj banovini. Razdoblje 2. svjetskog rata Rat je grad zatekao 1940.-1945. godine kada su se na ovom području događale važne bitke, kao što je probijanje srijemskog fronta, kada je gotovo cijelo područje Vojvodine i Slavonije oslobođeno od nacističkog agresora. Dan kada su se Nijemci povukli iz Vinkovaca, 13. travnja, je dugo slavljen kao dan grada. Razdoblje nakon 2. svjetskog rata Nakon Drugog svjetskog rata u tada novoj Jugoslaviji osnivaju se kotarevi sa sjedištem u Vinkovcima, Vukovaru, Županji. U tom razdoblju usporavan je razvoj industrije na području Slavonije i zapadnog Srijema, ali marljivošću i oprnošću njenih stanovnika i zahvaljujući prirodnim bogatstvima ovoga kraja razvila se napredna poljoprivreda i neke industrijske grane. Razdoblje 90-ih Nakon 40 godina socijalizma pri uspostavi neovisne Republike Hrvatske, Republika Srpska Krajna i Jugoslavenska narodna armija (JNA) napada i osvaja veći dio istočne Slavonije, i na putu prema zapadu ga zaustavljaju gradovi Vukovar, Vinkovci i Osijek. Krajem 1990, početkom 1991. u Hrvatskoj je započo domovinski rat. Faze rata Prva faza je započela krajem 1990, a završila početkom 1992, kada je srpskaa vojska započela nemire. Druga faza je trajala od siječnja 1992. do 1995. kada je došlo do primirja između zazaćenih strana, uz stalno motrenje od strane UN-a. Treća faza je trajala od svibnja do kolovoza 1995. kada je hrvatska vojska oslobodila područja koja su bila pod tzv. Srpskom Krajnom. Zadnja, četvrta faza je bio Deytonski sporazum potpisan 14. prosinca u Parizu, kada su se zaraćene strane obvezale na prekid rata. Reintegracija je trajala do 1998. Završetkom rata sav je okupirani teritorij mirno reintegriran u Hrvatsku državu. 1992. godine u neovisnoj Hrvatskoj obnavlja se Vukovarsko-srijemska županija, u čijem su sastavu i Vinkovci. Literatura: n Skupština općine Vinkovci, “Turistkomerc”, Zagreb n Vinkovački šokački rodovi, Tomo Šalić, Vinkovci, 1999.g. n Vinkovci, Wikipedija n Portal grada Vinkovaca |
